Obitelj Gučetić – Gozze
Gučetić – Gozze, dubrovačka plemićka obitelj čiji korijeni sežu u srednji vijek, prema starijim kronikama vuče podrijetlo iz dubrovačkoga zaleđa. U povijesti Dubrovačke Republike zauzima jedno od najvažnijih mjesta. Kralj Leopold I. Gučetićima je 1687. podijelio nasljedni naslov ugarskih grofova »od Trebinja i Popova«. Kralj Franjo I. potvrdio je 1818. sedmorici Gučetića grofovsko dostojanstvo, a Ferdinand I. 1835. učinio je to još dvojici. Jedan ogranak roda Gučetića koji se spojio s obitelji Baseljić (Bassegli) bio je vlasnik ljetnikovca i perivoja u Trstenom i brinuo se o imanju i uređenju perivoja. Posljednji vlasnik, Vito Bassegli-Gozze, s posebnom se pažnjom skrbio o uređenju unutrašnjosti ljetnikovca, opremajući je umjetninama i obiteljskim uspomenama.
Brojni članovi obitelji Gučetić istaknuli su se u gospodarstvu, trgovini, politici, vjerskom životu, kulturi i znanosti.
U političkom i gospodarskom životu izdvaja se Marin Klementov de Gozze (Dubrovnik, ? – oko 1369.). U književnom životu grada istaknuli su se pjesnik Ivan (1451. - 1502.), pjesnik i prevoditelj Sabo Gučetić Bendevišević (1531. – 1603.), pjesnik Jeronim (1596. – 1667.), pjesnik, prevoditelj i dramatičar Ivan ml. (1625. – 1667.), pjesnik i pravni pisac Vladislav (1678. – 1746.) te najslavniji među njima, filozof i polihistor Nikola Vitov (oko 1552. – 1610.). Spomenimo i Vladislava Gučetića koji je u svojoj palači u Gradu 1822. godine otvorio malo kazalište. Gučetići su se istaknuli i kao mecene i naručitelji umjetnina. Posebno se izdvaja Lujo Gučetić – Gozze (Dubrovnik, oko 1476. – Ancona, 1539.), koji je 1520. godine naručio oltarnu palu kod Tiziana, najvrjedniju sliku koju je u povijesti naručio neki Hrvat. Vjerojatno je njegov brat, trgovac u Firenzi Đuro (Georgius Gozze, Dubrovnik, 1468. – Firenca, 1517.), naručio poliptih za crkvu sv. Marije na Dančama kod slikara Nikole Božidarevića 1517. godine. Obitelj je posjedovala brojne palače u gradu te ljetnikovce na drugim prostorima Republike. Izdvaja se gotičko-renesansni ljetnikovac kojega je u kasnom 16. stoljeću podigao Klement Gučetić u Rijeci dubrovačkoj.
Nikola Vitov Gučetić / Nikola Vito di Gozze (Dubrovnik, 1549. – 1610.), filozof, političar i polihistor, sedam puta je bio knez Dubrovačke Republike. Objavio je brojna djela na talijanskom i latinskom jeziku, a zbog vrijednosti njegovih djela papa Klement VIII. dodijelio mu je počasni doktorat iz filozofije i teologije. Najpoznatija dva platonistička dijaloga, Dijalog o ljubavi (Dialogo d’amore) i Dijalog o ljepoti (Dialogo della bellezza), tiskana su u jednoj knjizi 1581. u Veneciji. U tim se spisima u razgovoru Gučetićeve žene Mare i prijateljice joj Cvijete Zuzorić iznosi neoplatonistički nauk o lijepome prožet idejom kršćanskog misticizma. U pedagoško- ekonomskom djelu Upravljanje obitelji (Governo della famiglia) piše o odgoju i obiteljskom gospodarstvu. Njegova knjiga O ustroju država u Aristotelovu duhu sa suvremenim primjerima (Dello stato delle republiche secondo la mente di Aristotele con essempi moderni), tiskana u Veneciji 1591. godine, prvo je naše sustavno djelo o političkoj filozofiji i pitanjima države. Kao predstavniku renesansne misli u mnogobrojnim mu se djelima o teologiji, estetici, govorništvu, teoriji pjesništva, glazbi, politici i pravu isprepleću najraznovrsnije filozofske, kulturne, teološke i političke misli i teorije. Njegov slikani portret i nekoliko tiskanih knjiga izloženi su u suvremenom muzeološkom postavu u ljetnikovcu.
Cvijeta Zuzorić / Flora Zuzori (Dubrovnik, oko 1552. – Ancona, 1648.) najpoznatija je žena dubrovačke renesanse, kojoj su se zbog učenosti i ljepote divili mnogi pisci i pjesnici te su je opjevali u svojim djelima i učinili je bezvremenskom. Bila je udana za firentinskoga plemića Bartolomea Pescionija. U djelima Nikole Vita Gučetića – u Dijalogu o ljepoti i Dijalogu o ljubavi (1581.) Cvijeta je sugovornica njegovoj supruzi Mariji Gundulić u perivoju ljetnikovca, uz „sjenu vrbe tik onog bistrog potoka“. Marija Gundulić u predgovoru Gučetićevoj knjizi Razgovor o Aristotelovoj Meteorologici (1584.) brani Cvijetu od kleveta, kritizirajući dubrovačku sredinu i odnos Dubrovčana prema njoj. Cvijeta je i sama pisala, ali njezina pjesnička djela nisu sačuvana. Stihove su joj posvetili dubrovački i talijanski pjesnici, Dominko Zlatarić, Miho Bunić Babulinović, Miho Monaldi i Torquato Tasso.
Umjetnine u ljetnikovcu
Ljetnikovac je opremljen umjetnički vrijednim stilskim namještajem koji su prikupile brojne generacije obitelji Gučetić – Gozze (kasnije Bassegli-Gozze). Prevladava namještaj iz 17. i 18. stoljeća, dok su među slikama najzastupljeniji obiteljski portreti, mrtve prirode i krajolici, slike sakralne tematike te grbovnici obitelji i dubrovačkoga plemstva. Kućna kapela na prvom katu ljetnikovca opremljena je oltarom i liturgijskim priborom.
Sve do 1945. godine, dok su u ljetnikovcu živjeli članovi obitelji Bassegli-Gozze, njegov je inventar bio u dobrom stanju i ukusno raspoređen te korišten u svakodnevnom stanovanju i životu, svjedočeći o visokoj kulturi dubrovačkih vlastelinskih rodova. Poslije Drugoga svjetskog rata dio inventara promijenio je vlasnika, a dio je tijekom vremena zapušten i oštećen. U novoj muzejskoj prezentaciji sve se umjetnine obnavljaju i izlažu slijedeći nekadašnji izvorni raspored te će na taj način predočiti oblike izvorne opreme ljetnikovca i kulturu ladanja na području Dubrovačke Republike.
