BENEDIKTINSKI SAMOSTAN I MAKSIMILIJANOV LJETNIKOVAC
Benediktinski samostan sv. Marije na Lokrumu najveći je i najvažniji spomenik kulture na otoku. Najraniji pisani izvor o dolasku benediktinaca na Lokrum jest osnivačka isprava iz 1023. godine. Benediktinci su bili vrsni poljoprivrednici, pa je tako samostan bio okružen vinogradima, plodnim vrtovima, maslinicima i perivojima ukrasnog bilja. Tijekom 12. stoljeća samostan je doživio snažan uspon, pa se u drugoj polovini tog stoljeća nadograđuje novom trobrodnom, troapsidalnom crkvom. Od romaničkog samostana i pripadajućeg klaustra do danas je sačuvano zapadno krilo gospodarske namjene s mlinicom u prizemlju, dok su od istočnog krila (nekadašnjeg dormitorija redovnika) djelomično sačuvani tek obodni zidovi.
Nakon uspona u 12. i 13. stoljeću samostan je doživio ponovni procvat u drugoj polovini 15. i u 16. stoljeću. Lokrumski monasi su nakon opservantske reforme (1459. – 1461.) nadogradili samostan te izgradili novi, renesansni klaustar. Renesansni klaustar važan je arhitektonski sklop u razmjerima širima od dubrovačke, pa i nacionalne hrvatske povijesti umjetnosti. Istočno krilo klaustra projektirano je u skladu s konkretnim tipom samostanske arhitekture, tzv. manica lunga (tal. dugački rukav), koji se odnosi na organizaciju samostanskoga krila s dormitorijem. U katastrofalnom potresu 6. travnja 1667. godine urušena je crkva i srednjovjekovna samostanska zgrada te su sve funkcije premještene u novi renesansni samostan.
Dubrovačka Republika 1798. godine moli papu Pija VI. dopuštenje za ukinuće samostana i rasprodaju samostanskih dobara, odobrenjem Svete Stolice samostan i cijeli otok prodani su bogatim dubrovačkim pučanima 1800. godine.
Godine 1859. Lokrum kupuje austrijski nadvojvoda Maksimilijan Habsburški, koji na otok dolazi sa suprugom Charlotte. Uz hortikulturno uređenje otoka najveći dio Maksimilijanove intervencije odnosio se na uređenje benediktinskoga samostana i nadogradnju luksuzne rezidencije na sjevernome rubu istočnoga krila koja je najvažniji spomenik tzv. romantičnoga historicizma u Dubrovniku. Nakon smrti nadvojvode Maksimilijana 1867. godine Lokrum je promijenio nekoliko vlasnika.
Od 1891. godine do početka Prvog svjetskog rata otokom su upravljali dubrovački dominikanci koji su u samostanu osnovali nižu gimnaziju dominikanskog reda. Nakon osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca otok je u lipnju 1920. godine predan na upravljanje Ministarstvu za narodno zdravlje u svrhu osnivanja lječilišta za ratnu siročad. Godine 1958. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti na otoku osniva Biološki institut i otvara Prirodoslovni muzej u istočnom krilu samostana. U potresu 15. travnja 1979. godine oštećen je samostanski kompleks. Planiranu obnovu samostanskog kompleksa prekinuo je početak Domovinskoga rata tijekom kojeg je cijeli kompleks pretrpio znatne štete.
LOKRUMSKI LAZARET
Odlukom dubrovačkog senata 1534. godine započela je gradnja Lazareta, odnosno karantene na otoku Lokrumu. Velika pandemija kuge, tzv. crne smrti, proširila se i na sam grad Dubrovnik u 14. stoljeću, nakon što je prvi slučaj zabilježen na otoku Šipanu. Dubrovačke vlasti nisu smjele onemogućiti trgovinu zatvaranjem luke i prekidom kontakata s vanjskim svijetom. Kako su Dubrovčani nastojali i dalje trgovati, donesena je odluka da ljudi, stoka, brodovi i roba prije ulaska u Grad ostanu u privremenoj izolaciji. Veliko vijeće 1377. godine donosi odluku o uspostavi karantene na nekoliko lokaliteta na području Dubrovnika i okolice.
Lokrumski lazaret nikad nije dovršen, a njegovi ostaci vidljivi su i danas. Dvostruki zidovi u obliku četverokutne utvrde dužine sto metara i visine od oko četiri metra imali su s unutarnje strane male izbe za boravak ljudi, sa zasebnim ognjištem u svakoj. U središnjem dvorištu nalazila se gustijerna s pitkom vodom. Iznad sjevernih ulaznih vrata bio je natpis: „Skupljenim novcem od oporuka pobožnih ljudi dubrovački senatori podigoše 1557. Nek' svemogući Bog učini da nad ovom pomoću djelo ne propadne.“ Ta vrata zazidana su u doba gradnje utvrde Royal, a otvorena su nova u istočnome zidu. Dubrovčani su s vremenom shvatili da bi lazaret, ako bi bio osvojen, mogao poslužiti neprijatelju kao snažno uporište iz kojeg bi mogao biti ugrožen i Grad i luka. U međuvremenu 1590. godine sagrađeni su lazareti na Pločama, za koje je vrijeme pokazalo da su bili najpraktičniji. Dubrovački senat 1647. godine donosi odluku da se kamen lokrumskog lazareta iskoristi za gradnju gradskih zidina. Na prostoru nedovršenog lazareta benediktinci su podigli maslinik, a u istočnom zidu otvaraju se nova vrata uz koja se gradi kućica za čuvara koji je živio u masliniku.
DVIJE DRVENE KUĆE – DOCKEROVE BARAKE
Dvije drvene kuće podignute su jugoistočno od benediktinskog samostana sredinom dvadesetih godina 20. stoljeća za potrebe Državnog oporavilišta za djecu od šest do dvanaest godina, s mogućnošću prihvaćanja oko 140 mališana. Isporučila ih je Republika Njemačka u svrhu reparacije ratne štete nakon završetka Prvog svjetskog rata (1921.). Austrijske (Dockerove) barake, iako rasprostranjen sustav gradnje u zapadnoj i sjevernoj Europi krajem 19. st. i početkom 20. st, netipične su za Dalmaciju te predstavljaju vrijedan graditeljski fenomen za područje Dubrovnika. U konstruktivnom smislu to su montažne drvene kuće od prefabriciranih dijelova, a tipološki pripadaju lječilišnim građevinama početka 20. stoljeća, na što ukazuje arhitektonski element trijema obuhvaćajući cijeli tlocrt građevine. Izvorne barake uklonjene su zbog lošeg stanja uzrokovanog štetom uslijed Domovinskog rata te su rekonstruirane 2015. godine.
TRITONOV KRIŽ
TRITONOV KRIŽ iznad uvale Skalica podignut je u spomen na mornare austrijskoga ratnog broda Triton, usidrenoga pred Lokrumom, koji su poginuli 9. svibnja 1859. od snažne eksplozije u kanalu između kopna i Lokruma. Od članova posade preživjela su samo desetorica. To je u Dubrovnik i na Lokrum dovelo nadvojvodu Maksimilijana Habsburškog (brata cara Franje Josipa I.), u funkciji zapovjednika Austrijske ratne mornarice, koji je u spomen poginulima dao podignuti križ na koji su uklesana njihova imena. Nadvojvoda se zaljubio u Lokrum na prvi pogled te je na kraju otok i otkupio.
CRKVA NAVJEŠTENJA MARIJINA
Sjeverno od samostanskog kompleksa, na početku maslinika i botaničkog vrta, nalazi se crkva Navještenja Marijina (Gospa Nuncijata). Jednobrodna crkvica s polukružnom apsidom, gotičko-renesansnih odlika (15./16. st.), jedina je sačuvana crkvena građevina na Lokrumu gdje se i danas služe svete mise. U crkvici se nalazi klečalo cara Maksimilijana i njegove supruge Charlotte te njegova prestolonasljednika Rudolfa i njegove supruge Stephanie.
UTVRDA ROYAL – FORT ROYAL
Zavladavši dubrovačkim područjem 1806. godine, Francuzi su uočili strateško značenje Lokruma te već iste godine započinju gradnju utvrde na najvišem vrhu otoka Lokruma – Glavica (96 m/nmv), koja s morske strane kontrolira pristup Gradu i dominira širokim horizontom sa strane pučine. Godine 1815. francusku okupaciju smjenjuje austrijska, a 1835. godine Austrija proširuje i ojačava francusku utvrdu i daje joj konačni oblik. Tvrđava je kružnog tlocrta, površine oko 350 m², a sastoji se od predziđa s bastionima i glavne kružne utvrde, poslije nazvane „Maksimilijanov toranj“.
LUGAREVA KUĆA
Lugareva kuća smještena je u lučici Portoč, izgrađena u 19. stoljeću u doba Maksimilijana Habsburškog, a bila je namijenjena tadašnjem lugaru, odnosno čuvaru šume. Godine 2011. rekonstruirana je u informativni, promotivni i edukativni centar za posjetitelje. Objekt je smješten uz glavno pristanište otoka i preuzima namjenu svojevrsne recepcije – ulaza u Rezervat Lokrum.
CHARLOTTIN ZDENAC
Ovalni zdenac sagrađen je u Maksimilijanovo doba, a služio je za prikupljanje vode koja se koristila za zalijevanje egzotičnoga bilja u Maksimilijanovim vrtovima. Područjem cijelog otoka razveden je sustav kanala za prikupljanje oborinske vode koja se slijevala u Charlottin zdenac i još dvije vodospreme na sjevernom dijelu otoka Lokruma. Pretpostavlja se da je Charlottin zdenac služio i za kupanje tadašnjih vlasnika i njihovih gostiju.